8.

     Autostoperski vodič kroz Galaksiju je izuzetna knjiga. Prerađivana je i prekrajana mnogo puta tokom mnogih godina i pod mnogo raznih urednika. Sadrži doprinose nebrojenih putnika i istraživača.
     Uvod u ovu knjigu počinje na sledeći način:
     'Svemir je', kaže se tamo, 'veliki. Stvarno mnogo veliki. Naprosto da ne poverujete koliko je neverovatno, divovski neshvatljivo veliki. Hoću da kažem, možda vi mislite da morate dugo da pešačite do one radnje tamo, ali to su vam samo trice u poređenju sa kosmosom. Pazite ovako...' I tako dalje.
     (Posle izvesnog vremena stil se malo sređuje i počinju stvari koje su vam stvarno neophodne, kao na primer činjenica da se na nezamislivo divnoj planeti Betselaminu sada toliko brinu zbog kumulativne erozije koju izaziva deset milijardi turista godišnje, da vam svaku razliku između iznosa koji pojedete i koji izlučite dok ste na planeti hirurški uzimaju od tela prilikom polaska: zbog toga, svaki put kada tamo odete u toalet, neophodno je da dobijete potvrdu.)
     Istini za volju, prilikom suočenja s golom ogromnošću međuzvezdanih rastojanja poklekli su i bolji umovi od onih koji su odgovorni za uvodni deo Vodiča. Neki vas pozivaju da na trenutak zamislite kikiriki koji raste u Redingu, mali orah u Johanesburgu i druge, slične zbunjujuće stvari.
     Jednostavna je istina da se međuzvezdana rastojanja ne uklapaju u ljudsku maštu.
     Čak i svetlosti, koja toliko brzo putuje da su većini rasa potrebne hiljade godina da bi uopšte shvatile da putuje, treba vremena za putovanje između zvezda. Potrebno joj je osam minuta da od zvezde Sol doputuje do mesta na kome se nekada nalazila Zemlja, a još četiri godine da stigne do Sunčevog najbližeg zvezdanog suseda, Alfe Proksime.
     Da bi svetlost dospela do drugog kraja Galaksije, recimo do Damograna, potrebno je još podosta: pet stotina hiljada godina.
     Rekord stopiranja na tolikom rastojanju iznosi nešto manje od pet godina, ali se na taj način uz put ne može videti Bog zna šta.
     Autostoperski vodič kroz Galaksiju kaže da, ukoliko ste se prethodno nadisali vazduha, u potpunom svemirskom vakuumu možete preživeti oko trideset sekundi. On zatim kaže da, budući da je svemir tako vrtoglavo prostran, vaši izgledi da vas tokom tih trideset sekundi pokupi neki drugi brod iznose jedan prema dva na dvesta šezdeset sedam hiljada sedamsto devet.
     Zapanjujućom igrom slučaja, to je takođe telefonski broj jednog stana u Ajzlingtonu u kome je Artur jednom bio na stvarno dobroj žurki i gde je sreo jednu vrlo slatku devojku, ali mu nikako nije pošlo za rukom da je bolje upozna - otišla je s nekim tipom koji je nepozvan upao na žurku.
     Iako su sada planeta Zemlja, stan u Ajzlingtonu i taj telefon uništeni, umirujuće deluje činjenica da su na izvestan način ostali zapamćeni zbog toga što su posle dvadeset devet sekundi Ford i Artur spaseni.